O tangu
Argentnski tango je ples udvoje.
Nekada nije bitno tko s vama pleše, već je bitno razviti poštovanje dvije osobe u plesu koje zajedno komuniciraju.
U argentinskom tangu nema fiksnih figura već samo kreacija koju stvara trenutak. Tjela i misli partnera postaju jedno. Nude se ritam, melodija, glazbala, glas pjevača... Argentinski tango ima za svakog ponešto posebno. Plesači sami biraju svoju inspiraciju.
Hod je bitniji od svega!!!
Argentinski tango elegantan je ples koji vuče korjene iz cijelog svijeta. On nije nikakva prisila, već nuđenje i prihvaćanje.
Milonga je naziv za plesni događaj na kojem se okupljaju plesači arg.tanga, no i vrsta plesa u tanga,te posebni glazbeni izražaj u tangu.
Tango je od svojih začetka (kraj 18 stoljeća) prvo predstavlja glazbu, a zatim ples improvizacije u kombinacijama ritma i melodije. Pokreti su s vremenom prešli na ples u paru. Najupečatljiviji trag u razvoju tanga ostavili su compadritosi (mladići često mješovitog prijekla, koji nose čizme na potpeticu, nisko zataknute bodeže za pojas i marame oko vrata), "candombe" veseli afrički ritmovi i ples uz spoj kultura i običaja naroda cijelog svijeta (polka, mazurka, vals). Oko 1910. osvaja Europu s dolaskom portenjosa (bogati mladići) u Pariz te postaje nacionalni ponos Argentine te su ga argentinci morali prihvatiti. Njegovo zlatno razdoblje je oko 1930 gdje kada se tango pojavio na filmovima (Carlos Gardel - francuski argentinski pjevač, tekstopisac, skladatelj i glumac te plesač, njegov rođendan 11. prosinac je izbran za obilježavanje nacionalnog dana argentinskog tanga koji se obilježva i u svijetu te i Zagrebu u našoj organizaciji). Argentinski tango je glazba i ples te društveni fenomen.
Još jedan utjecaj bila je kubanska "habanera", afrički "candombe" te payade argentinskih kauboja (payadoresi) koji su imali veliki utjecaj na ples i glazbu "milongu" (mulonga - puno riječi od afričke populacije). Milonga je brza i vesela također puna improviziranih pokreta te je postala popularna na ulicama Buenos Airesa, neki povjesničari vjeruju da se iz improvizacije milonge i imitacije pokreta candombe kasnije razvio tango. 2009. godine tango je uvršten na popis svjetske kulturne baštine Argentine i Urugvaja.
Argentinski tango ima nekoliko podstilova, najdominantniji su salonski tango, milongero i neo tango uz dodatne glazbene izražaje milonga i valcer. U samom tangu moguće je koristiti svu glazbu. Što znači da svatko može nači u njemu nešto što mu se sviđa te stvoriti svoju kreaciju.
Kod argentinskog tanga ne postoji držanje, već zagrljaj abazo/embrace. Svaki plesač u dogovoru s svojom plesačicom bira blizinu zagrljaja ili ga izmjenjuju za plesa po potrebi i želji da naglase trenutnu reakciju na emociju i ideju koja je nastala njihovom komunikacijom pri plesu na glazbu.
Nekada nije bitno tko s vama pleše, već je bitno razviti poštovanje dvije osobe u plesu koje zajedno komuniciraju.
U argentinskom tangu nema fiksnih figura već samo kreacija koju stvara trenutak. Tjela i misli partnera postaju jedno. Nude se ritam, melodija, glazbala, glas pjevača... Argentinski tango ima za svakog ponešto posebno. Plesači sami biraju svoju inspiraciju.
Hod je bitniji od svega!!!
Argentinski tango elegantan je ples koji vuče korjene iz cijelog svijeta. On nije nikakva prisila, već nuđenje i prihvaćanje.
Milonga je naziv za plesni događaj na kojem se okupljaju plesači arg.tanga, no i vrsta plesa u tanga,te posebni glazbeni izražaj u tangu.
Tango je od svojih začetka (kraj 18 stoljeća) prvo predstavlja glazbu, a zatim ples improvizacije u kombinacijama ritma i melodije. Pokreti su s vremenom prešli na ples u paru. Najupečatljiviji trag u razvoju tanga ostavili su compadritosi (mladići često mješovitog prijekla, koji nose čizme na potpeticu, nisko zataknute bodeže za pojas i marame oko vrata), "candombe" veseli afrički ritmovi i ples uz spoj kultura i običaja naroda cijelog svijeta (polka, mazurka, vals). Oko 1910. osvaja Europu s dolaskom portenjosa (bogati mladići) u Pariz te postaje nacionalni ponos Argentine te su ga argentinci morali prihvatiti. Njegovo zlatno razdoblje je oko 1930 gdje kada se tango pojavio na filmovima (Carlos Gardel - francuski argentinski pjevač, tekstopisac, skladatelj i glumac te plesač, njegov rođendan 11. prosinac je izbran za obilježavanje nacionalnog dana argentinskog tanga koji se obilježva i u svijetu te i Zagrebu u našoj organizaciji). Argentinski tango je glazba i ples te društveni fenomen.
Još jedan utjecaj bila je kubanska "habanera", afrički "candombe" te payade argentinskih kauboja (payadoresi) koji su imali veliki utjecaj na ples i glazbu "milongu" (mulonga - puno riječi od afričke populacije). Milonga je brza i vesela također puna improviziranih pokreta te je postala popularna na ulicama Buenos Airesa, neki povjesničari vjeruju da se iz improvizacije milonge i imitacije pokreta candombe kasnije razvio tango. 2009. godine tango je uvršten na popis svjetske kulturne baštine Argentine i Urugvaja.
Argentinski tango ima nekoliko podstilova, najdominantniji su salonski tango, milongero i neo tango uz dodatne glazbene izražaje milonga i valcer. U samom tangu moguće je koristiti svu glazbu. Što znači da svatko može nači u njemu nešto što mu se sviđa te stvoriti svoju kreaciju.
Kod argentinskog tanga ne postoji držanje, već zagrljaj abazo/embrace. Svaki plesač u dogovoru s svojom plesačicom bira blizinu zagrljaja ili ga izmjenjuju za plesa po potrebi i želji da naglase trenutnu reakciju na emociju i ideju koja je nastala njihovom komunikacijom pri plesu na glazbu.
cabeceo, mirada i ronda
Cabeceo i mirada je ostvarivanje kontakta i poziv na ples. Pogledom stupate u kontakt s osobom s kojom želite plesati, te joj lagano klimnete, ako vam uzvrati znači da je u mogućnosti i želji plesati s vama.
Ronda je najstrastveniji krug na svijetu. Predstavlja pravc kretanja plesača na plesnom podiju. Pravac se kreće suprotno od kazaljke na satu.
Linkovi:
cabeco & mirada
ronda
ronda
Ronda je najstrastveniji krug na svijetu. Predstavlja pravc kretanja plesača na plesnom podiju. Pravac se kreće suprotno od kazaljke na satu.
Linkovi:
cabeco & mirada
ronda
ronda
Povijest tanga je u procesu unošenja no evo jednog starog linka
argentinski tango i Unesco
Tango je 31.kolovoza 2009. godine zaštičen od UNESCO-a kao nematrijalna baština Argentine i Urugvaja. Priznanje ima nekoliko važnosti. Jedno od važnosti je simbolično pridodavanje vrjednosti tango identiteta populaciji koja je utjecala na njegovo stvaranje i razvijanje – povijesno vlasništvo. Drugo priznanje je vezano teritorijalno uz Rio de la Plate kao regije i međunarodno.
U svom službenom opisu UNESCO ga opisuje kao kulturalni obrazac/formu oko svijeta. Na njega su vršili utjecaj urbani i niže klasni korjeni, europski iseljenici, afrički robovi i criollosi, koji su ga izvodili na samom njegovom ranom početku. Običaji, vjerovanja i rituali stopili su se i pretvorili u kulturni identitet. Kao jedan od najprepoznatljivih ostvarenja tog identiteta, glazbe, plesa i poezije je taj što tango potiče i utjelovljuje stapanje različitih kulturnih dijaloga.
U svom službenom opisu UNESCO ga opisuje kao kulturalni obrazac/formu oko svijeta. Na njega su vršili utjecaj urbani i niže klasni korjeni, europski iseljenici, afrički robovi i criollosi, koji su ga izvodili na samom njegovom ranom početku. Običaji, vjerovanja i rituali stopili su se i pretvorili u kulturni identitet. Kao jedan od najprepoznatljivih ostvarenja tog identiteta, glazbe, plesa i poezije je taj što tango potiče i utjelovljuje stapanje različitih kulturnih dijaloga.
Argentinski tango kao muzički žanr i ples
Argentinski tango je muzički žanr, koji uključuje ples, muziku, poeziju kao manifestaciju identiteta stanovnika Rio del la Plata regije. Njegovi tekstovi i glazba su obilježeni nostalgijom, izraženi kroz melodijskie instrumentime uključujući bandoneon. Popularnost mu brzo raste i širi se u inozemstvo. Među njegovim pretećima su Carlos Gardel (skladatelj, tekstopisac,pjevač i glumac), te izvođači Francisco Canaro, Juan D' Arienzo , Osvaldo Pugliese i Astora Piazzolla.
O riječi tango
Njegovi korijeni kao plesa i riiječi same izgubljeni su u mitu neevidentirane povijesti. Opće prihvaćena teorija je da su sredinom 1800-ih, afrički robovi doveli dio svoje kulture u Argentinu i tako utejecali na lokalnu kulturu. Svojim candombeom kako plesom, tako i glazbom. Njihova glazba bazira se na tri različta bubnja CHICO; REPIQUE I PIANO BUBNJEVI. Kao muzički stil izvodi se u veljači tokom karnevala u Montevidu, Urugvaj i kao plesna parada zvana “Llamadas” i “desfile Innagural del Carnaval”.
Riječ “tango” može biti afričkog podrjetla, što znači zatvoreno mjesto ili rezervirano tlo ili potječe iz portugalskog (i od latinskog glagola tanguere, na dodir).
Bez obzira na podrijetlo , riječ " tango " stekla je standardno značenje, mjesto gdje afrički robovi i slobodni afrikanci veselo plešu. U Argentini zabranjeno je ropstvo 1853. godine.
Riječ “tango” može biti afričkog podrjetla, što znači zatvoreno mjesto ili rezervirano tlo ili potječe iz portugalskog (i od latinskog glagola tanguere, na dodir).
Bez obzira na podrijetlo , riječ " tango " stekla je standardno značenje, mjesto gdje afrički robovi i slobodni afrikanci veselo plešu. U Argentini zabranjeno je ropstvo 1853. godine.
Povijest
 Tipični compadrito
Predpostavlja se, kako rudimentalne plesne forme koje su mogle biti poznate kao "tango" su razvijene u afričko - argentinskim plesnim dvoranama. Ta mjesta bila su posjećena od strane compadritosa (mladići koji govore izvornim jezikom, koji su često siromašni i mješovitog podrjetla, nose spuštene kape, labavo i nisko vezane marame/šalove i čizme s visokim potpeticama s noževima koji su ležerno zataknuti za njihove pojaseve).
|
|
Većina imigranata su bili neženje i nadali su se steći svoje bogatstvo u ovoj velikoj zemlji, koja se počela širiti. Zbog svog siromaštva i velike udaljenosti od svojih obitelji, u nadi za bogatstvom koje bi podjelili sa svojom obitelji, bilo u domaji ili njihovo preseljenje u Argentinu rezultiralo je evolucijom tanga u smislu odražavanja njihovog osjećaja gubitka i čežnje..
|
Tijekom kasnijeg dijela 1800. i početkom 1900-ih , Argentina je u tijeku masivne imigracije.1869, Buenos Aires je imao populaciju od 180.000 . 1914. godine , broj stanovnika bio je 1,5 milijuna. Miješanje afričkih španjolskih, talijanskih , britanskih, poljskih, ruskih ljudeka i domorodaca rezultiralo je mješanjem kultura plesa i glazbe jeane. Tradicionalne polke , valcera i mazurke pomiješani s popularnom habanerom iz Kube i Candombe ritmova iz Afrike .
Tango širi svijetom ranih 1900-ih, kada portenjosi argentinskog društva u Parizu uvode tango u društvo željno inovacija. Do 1913 godine, tango je posato međunarodni fenomen. Organiziravale su se tango čajanke, tango izleti s vlakom, pa čak i tango boje – većinom osobito naramčasta. Argentinska elita koja mu se duboko pokušala oduprjeti morala ga je prihvatiti, pogotovo nakon njegovog širenja svijetom, jer je postao nacionalni ponos. Poslije se širi po ostalim gradovima i državama. 1920-ih godina Englezi su ga pretvorili u standardni ples, čije su karakteristike trazaji glavom i strastveni progresivni pokreti sa naglim zakašnjenjem.
|
Kompadritosi su često plesali u Corrales Viejos – klaonice u četvrti BA, zatim se njihov način plesanja polako uvodi u barove, plesne dvorane i bordele. Uskoro su njihovi koraci uhvatili novi oblike plesa i glazbe, koji su se spojili s različitim kulturnim tradicijama. Ono što je jasno da je tango ples iz siromašnih četvrti – barrios.
Širenjem tanga po svijetu tijekom 1920-ih i 1930-ih, ples se pojavio u filmovima i tango pjevači putovali su diljem svijeta. 1930 -a je zlatno doba tanga i sama Argentina je postala kao zemlja jedna od dest najbogatijih u svijetu. Njena glazba, poezija i kultura su cvijetale Tango je postao temeljni izraz argentinske kulture. Zlatno doba je trajalo do 1940-tih i 1950-tih.
|
